ponedjeljak, 04.06.2007.

Evo nekoliko meni dragih pjesama

- 20:24 -

nedjelja, 03.06.2007.

I don't want another pretty face, I don't want just anyone to hold...

Evo nekoliko događaja (stuacija) iz mog života:

''Nemoralna ponuda''

Prije nekih mjesec dana (ustvari ne znam tocno), jednu subotu na vecer, u kaficu u koji inace izademo, sjedimo frendica i ja i cavrljamo uz bambuse. Stol do nas su sjedili prvo cura i decko, a kasnije su im se pridruzila jos dva decka (svi su imali oko cca 23-25 god). Stalno su nas pogledavali i to je trajalo kojih 2 h. Taman se frendica (Nixa) i ja odlucimo da odemo, kad vidiš diže se cura (mislila sam ide na wc, iako mi je bilo cudno jer je drzala cigaretu), ali cura nije isla na wc nego dođe do mene
Cura: Jel te mogu nešto pitati? Bez obaveze.
Ja: Možeš (mislim si ja kaj seš me sad pitat? mozda dal imam upaljac, ma ne...)
Cura: Koliko imaš godina?
Ja:17 (u sebi: kaj se to onaj decko možda zapalio?)
Cura: Dobro. Thanks! - i ode
I tak sjedne ona i pocne sa svojim drustvom komentirat, jedino sto sam cula bilo je: ima 17, i oni su nesto prokomentirali: 17? steta! Tad smo se Nixa i ja digle i otisle (ja sva zbunjena).
U nedjelju ja se jadam sunchy na msn-u i njoj odma padne na pamet zasto me cura to pitala, ona meni objasnjava (ne direktno nego u ''šiframa'') a ja nikako skužit (šteta što nemam spremljen taj razgovor, to se isplati procitat). Kad sam ja napokon saznala što mi hoce rec (a htjela je rec da je cura vjerojatno mislila na grupnjak), moja reakcija je bila (otprilike, ne znam tocno ponovit): aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
fuuuuuuuuujjjjjjjjj!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
ma nije valjda!!!!!!!!!!!!!! (dal je ili nije nikad necemo saznat)
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
užas!!!!!!!!!!!
fuj!!
bljak!!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
ok, sad sam dobro

''Pogledi''

Neki dan idem ja doma iz škole, onak sva izmucena, umorna, živcana...,sjednem (cak) ja u bus, nabijem si mp3 u uši, raspalim Nickelback i zujim kroz prozor. Na stanici kod Lisinskog ude u bus neki slatki decko (ne toliko zgodan koliko je bio slatki), ja ga malo pagledavam... Na moje oduševljenje decko odluci sjest ''naopako'' (ona mjesta kad si ledima okrenut vozacu). Na srecu bus je vozio okolo, jer je jedan most bio zatvoren, pa nam je put trajao malo duže. Cijelo vrijeme mi smo se pogledavali, kao djeca u 5. raz. osnovne, dok nije dosla ta stanica (Odra- željeznicka stanica) i tu se napokon žena koja je sjedila do mene odluci izac, ja sva happy u sebi se derem: Daj se dođi sjest do mene. Daj me pitaj za broj. Dođi kad ti kazem. A daj dođi., ali NE nije došao. Na drugoj stanici uđe u bus neki smrdljivi stariji stricek (smrdio na cigarete....) i sjedne do mene. Tako sam okrenula ocima da su to valjda svi vidjeli ukljucujuci i tog decka-koji mi se, onak neduzno, nasmijao. Da bi sve bilo još gore on se digne i izade u Velikoj mlaci, no kad je prolazio pokraj busa još me jednom pogleda, nasmiješi se i slegne ramenima. Moja reakcija (u glavi ne na glas): WHY?????????????????????????????????

''Sorry''

Frendica (Marta Ma) i ja u krcatoj 12-ici (od Trga do Draškoviceve). Bile smo u malo nezgodnoj pozi: ona stoji ispred mene, a ja od guzve sva zaljepljena njoj na ledima (kao školjke kamenice za kamen), al da bi bilo još gore iza mene jedan decko. Kako je tramvaj krenuo tako je on nekoga pogurnuo ili nešto takvo i kaže meni: Sorry-valjda misleci da je meni nešto napravio, ja nisam trzala jer nisam znala da govori meni. Nakon 30 sekundi ja malo pomaknem nogu i njega lagano dotaknem, a on opet meni: Sorry-ovaj put sam se okrenula i kažem: Ma ništa. U jurišicevoj neka debela žena se odluci mrdnut i sve oko sebe, normalno, pomakne, tako da se decko nasao zaljepljen za mene, a ja i dalje zaljepljena za frendicu. U jednom trenutku moja frendica da briljantnu izjavu: Koja neugodna situacija-misleći na ženu ispred nje, a ja joj dobacim na uho: Ma daj!- inace moja poznata izjava u zadnje vrijeme- misleci na sebe u sendvicu. Konacno dode ta Draškoviceva i još samo par sekundi do otvaranja vrata tramvaja (u sebi odbrojavam). KONACNO!!!!!!!!!!!!! Otvore se vrata i mi izademo van (jeeeeeeeeej), a decko se iz tramvaja dere: Bok cure!!!!

Poanta ovih doživljaja: nikad necu naletit na pravoga!

Create your own Mood-Meter

- 21:46 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

Ništa od Eurovizije

Ciao!
Moram priznat da me dosta pogodilo to što smo ispali, tj. što nismo upali u finale. Meni osobno se pjesma sviđa, tipična mjuza koju volim. Po tramvajima i u razredu su komentirali kak je pjesma dosadna i da nije za Eurosong (al kaj oni znaju- ne vide dalje od cajki). Iritira me to što je svake godine ista priča: prije dvije godine na Eurosongu je pobjedila neka etno (ili kak se već kaže) pjesma- kod nas prošle godine pobijedi Severina (da ne kažem koja sramota od pjesme), ali događa se čudo i prošle godine na Eurosongu pobijede Lordii i gle!: naši rokeri idu na Eurosong. I to je kao slučajno! Baš me zanima tko će ove godine pobijediti pa da već možemo predviđati koga će mo slat sljedeće godine.
To bi bilo sve za sada

Bye!

- 23:48 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

Nema teme-nema naslova

Ovako, za početak: BOK SVIMA!!!
Na ovom blogu ne ću pisati samo o svom životu nego ću komentirati i iznositi svoja mišljenja o društvenim zbivanjima, tj. događajima koji se zbivaju oko nas (za koje saznam). Također možete mi u komentarima ostavljat svoje ideje za moje postove.

To bi bilo sve za sad. kiss svima
Bye